Općeniti  utisak s Lozićevih fotografija je da posjeduju slikarsku kompoziciju kadra, a objekti koje snima sadrže mnogo pikturalnih značajki, sve to podređeno tehničkim vrijednostima discipline-fotografije.

Franjo Mrzljak, prof., Sisak 1975.

Fotografije Vladka Lozića su shvatljive. Jezik tog saopćavanja istine stvaran je i prepoznatljiv na način koji odaje oštroumnog kroničara, senzibilnog registratora i znatiželjnog promatrača. Shvatimo li i umjetnički podtekst, bit će nam jasnije relacije koje dovode do načina da se fotografijom kaže istina o sebi i svijetu oko nas.

Marijan Špoljar, prof., Koprivnica 1978.

Susret s fotografijama Vladka Lozića možemo okarakterizirati kao doživljaj koji će nam dugo ostati u sjećanju, kao susret koji  nam u našoj životnoj svakodnevnici pruža nešto što nam sve više nedostaje - zaustavljeni djelić prirode u njenom sasvim nedirnutom izrazu.

Zdenko Kuzmić, prof.,  Šibenik 1978.

Interpretativne mogućnosti, čistoća likovnog govora i senzibilitet autorova duha sa adekvatnom temom pružaju Loziću široku skalu traženja novih i do sada neotkrivenih zbivanja u mediju umjetničke fotografije.

Stipe Golac,  akadem. slikar, Gospić 1980.

Autor nam prezentira u jednostavnom, čistom izrazu svoje osobno viđenje i doživljaj jednog svijeta i života koji postepeno i sigurno nestaje i čiji ostaci  kao da su beznadno napušteni, usamljeni i izranjeni. Svojim humanističkim pristupom temi, izvanrednim kadriranjem promatranih objekata, Lozić nam otkriva i afirmira autentičnost i ljepotu koliko kompozicijskih cjelina toliko i osjećajno izdvojenih detalja ovih spomenika tradicionalnog graditeljstva jadranskog podneblja. Autorove fotografije o njima su poetski intonirana reportaža njihova senzibilnog zaljubljenika iz koje zrači poziv da svratimo pogled na njih, da ih ne napustimo i da ih očuvamo od nestanka kojim im prijeti  moderno turističko doba i bešćutnost čovjeka za njihovu ljepotu i spomeničku vrijednost.

Slavo Grubišić, prof., Šibenik 1980.

Čistoća i preciznost kompozicije govore o umjetniku velikog iskustva i sjajne likovne percepcije, koje potpomognute potpunim vladanjem zanatom i usklađivanjem motiva s likovnim traženjem daju kao rezultat zrelu i u potpunosti definiranu fotografiju.

Darko Sačić, akadem. slikar, Varaždin 1980.

Ova izložba sastavljena od tri različita kazivanja, neće nas ostaviti ravnodušnim. Autor provocira naše misli i utiske. Stara je istina da fotograf mora poznavati zahtjeve klasičnih umjetnosti, da bi mogao istovremeno držati postupke svoga zanata pod strogom kontrolom. Naš gost je u tome uspio.

Petar Jović, fotograf-umjetnik, Ulupuh, Split 1983.

V delih Vladka Loziča so zastopana različna področja fotografskega upodabljanja. Med avtorjevimi ustvarjalnimi prizadevanji srečujemo krajino, zelo razvejano figuraliko in fotografske prezentacije najrazličnejšnih struktur.

Domnevamo lahko, da se Vladku Loziču tudi v tem stilnem okviru  odpiraju različne možnosti, pomembne za nadaljno rast njegove fotografije.

Dr.sc. Avguštin Cene, Kranj 1984.

Možda bi se pojedinim fotografijama u sve tri kolekcije i mogla staviti poneka primjedba na strogo estetski i strogo umjetnički prilaz motivu, ali da su pune živosti, poruka i istina o ljudima, njihovom životu i svemu što te ljude i njihov život čini punim i konkretnim, to niko ne može poreći. U tome i jeste puni smisao ove izložbe, u tom se ogleda i autorov odnos prema životu i pojavama koje ga okružiju, u koje uranja, koje analizira i iznosi na vidjelo dana kao oformljen stav, poruku, pogled.

Dragutin Pevec, Bugojno, 1984.

Lozićev opus je nastajao kontinuiranim razvojem, jednim logičkim sledom za sopstvenim interesovanjima. Jednostavnim  fotografskim iskazom Lozić je uspeo da ostvari delo puno značajnih duhovnih vrednosti. Fotosi Vladka  Lozića oplemenjeni su izraženim humanizmom što se, zahvaljujući direktnosti fotografske poruke i snazi Lozićevog iskaza tako sugestivno upliće u kompleksni proces gledaočeve percepcije.

Sava Stepanov, likovni kritičar, Novi Sad 1985.

Što se tehnike tiče – raznorodnost kadriranja, različitost kuta snimanja, racionalizirano osvjetljenje, upotreba optičke deformacuje, dorada štampe, variranjem i ekspozicija i osvjetljenja, umije u fotografiju unijeti osnovni ton ili potpuno tamni ili potpuno svjetli, izabirući najpodesnije efekta, kako bi likovnoj predstavi podario dubinu i obličje.

Krajnji rezultat, zahvaljujući ekspreesivnoj intervenciji, umjetničke su fotografije iznimne ljepote i čednosti, poput ovih koje prezentiraju njegovo djelo na samostalnoj izložbi u Rovinju, kao eviodentan dokaz izrečenog.

Virgilio Giuricin, Rovinj, 1985.

Vladko Lozić pripada prvoj posljeratnoj generaciji fotoamatera, koji dolaze u Fotoklub Zagreb pedesetih godina, da bi generacijski dosegli svoj vrhunac u šezdesetim i sedamdesetim godinama. Ta nova generacija školovana na tradiciji Fotokluba Zagreb i zagrebačke škole formirala se pod utjecajem dvaju smjerova, koji su tada bili dominantni u fotografiji; life fotografije i fotografike.

Društveno angažiran (dugogodišnji tajnik Fotokluba Zagreb) Lozić nalazi vremena i za fotografski kreativni rad Tokom vremena stvara niz ciklusa fotografije od kojih svaki za sebe predstavlja zaokruženu cjelinu.

U jednoj osobi spojen društveni rad i likovno stvaralaštvo. Višestruka ličnost? Tko bi to znao? Nije ni važno. Hvala autoru na divnim pričama.

Đuro Griesbach, ULUPUH , ESFIAP, Zagreb 1987.

Pisati o fotografijama Vladka Lozića nastalih tijekom trideset godina znači kretati se unutar nekoliko njegovih stalnih već zarana zacrtanih interesa, kondenziranih u cikluse koji od 1957.godine još uvijek traju kao otvoreno djelo, stalno se obnavljajući i dopunjujući.

Iako samo naizgled različiti ovi ciklusi posjeduju međusobnu povezanost. To je više konceptualna nego formalna veza, jedan estetički pristup, sposobnost da se uoči motiv ili ideja i vizualno organizira pa pretvori u trajnu slikovnu formu, upečatljivu zajedničkom iskustvu. Lozićevi ciklusi su formalni i emocionalni komplementi jedan drugom.

Slikovitost u smislu prakse i teorije slikarstva je također jedna od veoma čestih, iako ne i obaveznih kvaliteta Lozićevih fotografija.

Mara Tonković, prof., Zagreb 1987.

Krečući se unutar mogućnosti primjerenih fotografiji, ostvario je djela koja ne teže prerasti u drugo dočim u korektno obrađena likovna ostvarenja, kreacije kojih su vrijdnosti ono što nas u vrtlogu životnih zbivanja i promjena podsjeća da oko nas postoji i život na koji sve više postajemo neosjetljivi. U ovom slučaju galebovi i stari krovovi samo su tema, a forma je ono što dominira, ono što je bitno. Ovakvi isječci služe mu samo kao polazište, ali ne i kao krajnji cilj.

Zdenko Kuzmić, prof., Zagreb, 2000.

Svaki će posjetitelj ove izložbe prihvatiti i naći u njegovim slikama nešto za sebe, nešto pravo, i tek tada ćemo svi mi ovdje nazočni, na ovoj današnjoj izložbi, osjetiti u jednom trenutku nešto zajedničko, nešto što nas prožima na isti način kao i samog autora.

Zdenko Kuzmić, prof., Zagreb, 2002.

Njegova silovita prizadevanja in dosežki, njegova izredna vizualna kultura so mu omogučili, da je okril svoj osebni izraz, ki ga lahko spremljamo prav od začetkov do današnje ere. Pri svojem ukvarjanju s fotografijo je prehodil naporno pot neutrudnega raziskovalca, ustvaril številne cikluse ter v vsakega izmed njih vgradil svoje pojmovanje medija in neštetih možnosti, ki jih ponuja.

Kadar se spominjamo njegovih ciklusov, kakršni so "S svojimi skrbmi", "Oblike", "Galebi", "Pod  starimi strehami", "Kruha in iger", se utrinjajo tudi spomini na čase, ko so nastajali, pa tudi sodobnosti pristopa, ki ni zbledel niti današnjem doživljanju. Številne vrednote so uresničene, le malo je podrobnosti, ki jih ponuja fotografska umetnost, ki se jih ni vsaj dotaknil, pri tem pa nam občutek samostojne celote potrjuje njihovo miselno in umetniško vrednost.

Katalog izložbe, Maribor, 2003.